Volite je ili mrzite, vožnja uzbrdo je neizbježan dio biciklizma (osim ako na neki način ne odabirate savršeno ravne staze).
Dakle, kada sjedite na dnu ogromnog uspona koji je vaš plan? Kada gurate svoje mišiće na rub njihove sposobnosti, možete im reći da „začepe“ toliko puta – ali bez obzira koliko vi bili glasni u tom razgovoru oni će pobijediti.
Uobičajeni unutrašnji monolog kada se približavate brdu je da krenete govoriti sebi „Napad na brdo!“ Iako ova mantra može biti učinkovita u održavanju vaše mentalne otpornosti, cjelokupna tehnika ne funkcioniše. Evo nekih od najčešćih grešaka koje biciklisti rade na usponima i kako te uspone napasti sa samopouzdanjem.
Tempo
Jak napad na uspon može funkcionisati ako se radi o kratkom brežuljku kojemu vidite kraj sa polazne točke. Međutim, ako krenete previše agresivno, sigurno da ćete se osjećati snažno na dnu, ali kada jednom dodirnete određenu tačku, lako je udariti u zid. Preopterećujete svoje mišiće i povećavate brzinu otkucaja vašeg srca, umjesto da se tempirate za dugu igru. Ako se desi da tokom uspona morate usporiti, praktički do puzanja, razmislite o tome da ranije prebacite u nižu brzinu i zadržite da se noge okreću. Tako će vam ostati energije za „napad na brdo“ kada dođete nedaleko od vrha.
Upotreba previsokog stepena prenosa
Moglo bi zvučati očigledno, ali mnogi biciklisti su krivi zbog ulaska na uspon u visokom stepenu prenosa zbog tog osjećaja svježih nogu. Kao što je gore spomenuto, na početku brda možete se osjećati sjajno, ali uskoro ćete doći u situaciju da morate dati sve od sebe samo da bi se kretali. Spustite prenos prije napada na brdo, držite svoje noge pri 70 okretaja u minuti ili više. Ako se smanji broj okretaja nogu, spustite prenos i zadržite okretaje nogu u tom području.
Stres i neprimjereno disanje
Nije svako prirodni penjač, a gledanje na teški uspon može biti psihički stresno. Ako se nađete u situaciji da grozničavo jako držite upravljač, to je znak da morate raditi na opuštanju vašeg tijela. Umjesto da se pitate hoćete li moći savladati uspon i samim time pravite mjesto panici, podijelite brdo u segmente u vašoj glavi. Krenite jednostavno, zadržite svoje tijelo opušteno i disanje što je moguće dublje i sporije.
Kako uspon počinje biti teži, razmišljajte o uključivanju vašeg trupa (core), ispravite leđa i pojačajte svaki okret pedale uz pomoć vašeg trupa. Odaberite kratkoročni cilj ispred sebe i krenite prema njemu. Nakon što ste ga dosegnuli, odaberite drugi. Nagrađivanje sebe malim pobjedama može vam pomoći da ostanete pozitivni i usredotočeni, bez obzira na to što vaše noge govore.
Ustajanje
Ustajanje može uzrokovati da rano eksplodirate jer vam stavlja više opterećenja na noge što rezultuje povećanom potrebom za isporukom kisika. Nasuprot tome, ostanak u sjedištu čuva vaše otkucaje srca. Naravno, ako ste lakši vozač i trenirali ste ustajanje i penjanje, onda nema ničeg lošeg u tome da protegnete noge i upotrijebite malo dodatne snage, ali svakako koristite to rijetko.
Nedovoljno hranjenje
Kako se približavate teškom usponu važno je biti kvalitetno nahranjen. To ne znači da trebate trenutak prije početka uspona brzo progutati energetsku pločicu jer će vam pasti kao stijena u želudac. Umjesto toga pobrinite se da svakih 20 minuta uzmete zalogaj hrane i par gutljaja vode na vožnji koja ima mnogo uspona. Ako se počnete osjećati slabo i iscrpljeno, to bi mogao biti znak da niste unijeli dovoljno hrane i tekućine u sebe.
Ne vozite dovoljno uspone
Nikada nećete biti bolji u nečemu samo zato jer to želite. Penjanje je teško i nikada neće postati lagano, ali što više gurate sebe, postajaćete jači. Pola bitke je pronalaženje svog ritma penjanja. Kada to učinite, možda se krenete i veseliti usponima.
Izvor: bikemagazin.info
